PO SVIJETU

U plavoj je majici, crn, mišićav i potpuno spreman za ženidbu. Ja… ja se zajebajen i ne mislim uskoro drugačije...

U daljini se čuje zvuk trube....onakav od kojega ti se naježi cijelo tijelo i duša ga prepoznaje. Mlađi muškarac...

U klinici. Hm… kao u najskupljem hotelu, sve mi nešto čudno. Otvaraju mi vrata, medicinske sestre nasmijane, vode me kroz hodnike...

Stojim pred ormarom u svojoj kričavo roza sobi, u centru Havane. Sad nakon mjesec dana Havane ruke su mi crvene od pranja robe u lavandinu...

Noć je, jedan sat iza ponoći. Hodam po Maleconu u Vedadu, novijem kvartu u Havani. Vraćam se sa salsa partija. Sama sam...

Vozi me na nekom malom čudu od motora na pedale. Znam samo da je ljubičaste boje, skoro Barbie pink i da ima nogare u obliku leptirovih krila. To samo Kubanac može voziti, a da mu ni malo ne umanjuje muškost...

Ovaj iranski Mrle iz grada Yazda moj je simbol fenomena koji možeš doživjeti samo kad putuješ sam. Usamljeni putnici znat će o čemu pričam...

INTEGRITET. Najvažniji organ u tijelu. Ples. Najuzvišeniji osjećaj koji sam ikad doživjela. Sjedim u centru Havane s Vragom na kavi...