PSIHO

„Ivica i Marica“ – Ako hoćeš bakine slatkiše brzo i na lagani način, baka se pretvara u vješticu i baca te u pećnicu. Linijom manjeg otpora, gladni i prestrašeni, hodamo kompromisnim stranputicama koji vode u pećnicu...

Njih dvije na rivi: „Ma nije mi jasno, sad kad sam se napokon oslobodila, prodisala, napokon sam sretna, moja najbolja prijateljica se makla od mene. Stvarno mi nije jasno?“

U maglovitoj disco atmosferi u dva i pol u noći ugledaš mušku konturu za šankom. Nije loš, čini se zamagljeno zgodan, od alkohola ili dima, ni sama ne znaš...

Kad nešto iz dubine biti svog postojanja poželiš, budi siguran da će i doći, ali puno veće nego si uopće mogao zamisliti...

Svima nam je poznat. Ljudi ga se jako boje i o njemu ne pričaju. Zapravo vrlo malo ljudi ga je uopće svjesno. Ipak, instinktivno bježe od njega...

Kad spomenemo krizu srednjih godina većina ljudi pomisli na podivljalog muškarca u ranim četrdesetima na Harley Davidsonu... uglavnom se uopće ne radi o tome...

Već neko vrijeme se pitam: Što ja radim ovdje? Na pozornici. U crvenim volanima i sa svim očima i reflektorima uperenim u sebe. Crveno u životu nisam obukla, volane još manje. Pažnje reflektora se bojim ko vraga samoga. Dakle?

Ako ste krenuli na psihoterapiju pa ste se zadržali negdje oko 20-tak redovitih susreta (jednom tjedno), pod predpostavkom da ne brljavite, već stvarno radite na sebi; uranjate...

Svatko od nas dobije zadatak barem jednom u životu poljubiti svoju Žabu Krastaču. Ako taj posao ne obavi...