Zen master s palicom u ruci
- Irena Jurjević
- prije 5 dana
- 3 min čitanja
Buljim u točku u podu, jer je Zazen master maloprije tako rekao.
Prvi put u životu meditiram otvorenim očima. Zazen master veliki je čovjek ili se barem meni tako čini odavde s poda.
U plavom je kimonu, obrijane glave, bosih nogu. Udarcem zvona obilježava početak meditacije, tjjjjiiiinggg se u valovima širi hramom, počinjemo.
Svi sjede s prekriženim nogama na jastučićima. Moje već otpadaju, a nismo ni počeli. Još osjećam posljedice intenzivnih plesnih treninga pa mi se desna noga nekontrolirano trza i boli me.
Šta ću s njom?
Moje meškoljenje izazvalo je japansku gospođu koja sjedi do mene da mi s blagim osmijehom pokaže na složene stolice u kutu hrama. E neću, mogu ja kao i svi. Na podu.
Buljim u točku na podu.
„Ostani s tim” stara Geštaltistička koju svakodnevno ponavljam klijentima u psihoterapiji pa ajde da je sad primijenim na sebi.
Dišem i ostajem svjesna boli u nozi. Dišem kroz bol, sad ćemo skrenuti fokus na nešto drugo.
Izdrži frustraciju, možeš ti to.
Dišem. Svjesna sam svog disanja, dobro je.
Buljim u točku u podu.
Malo mi je zima. U hramu je hladnjikavo i vlažno, nekako sivo. Velika drvena vrata hrama širom su otvorena pa u ovo kasno poslijepodne dijelimo prostor s kišom koja rominja u zelenom dvorištu.
Ta kiša u Zen budističkom hramu... kao da sam uronila u neko drugo vrijeme, neko starinsko: crno-bijeli Japanski film s puno glumaca u kimonima, iz sedamdesetih.
Da smo u Europi vjerojatno bi sad zatvorili vrata i upalili grijanje, ali ovdje ne. U Japanu caruje budistička „prihvati ono što je” pa prihvaćam.
Sada ću biti svjesna hladnoće u tijelu pa će i ona nestati. Valjda.
Noga mi je odrvenila, već odavno je ne osjećam. Uopće.
Buljim u točku na podu.
Oči mi se sklapaju, sad mi se spava.
OK Irena, nećeš sad spavat, nego meditirat. Barem ti, nakon pustih godina meditacije to možeš.
Buljim u točku na podu.
Pratim disanje. Ostajem svjesna svog disanja da misli opet ne probiju... vraćam se na disanje. Ulazim duboko u sadašnji trenutak. U njemu je divno. U njemu je tako kako je. Bez procjene. Čista radost.
Ne osjećam više ni tijelo ni nogu, sve je nestalo, samo moja svjesnost. Unutra sam, znam kad sam u transu. Poneka misao se pojavi, transparentna je, lagana kao maglica, dođe, ode... Lebdim.
Buljim u točku na podu.
Tišinu hrama probija oštri zvuk potezanja šmrklji u nosu. Pa opet. Japanska gospođa od stolica poteže slinu. Najradije bi sad ja njoj ponudila maramicu.
Skaču mi živci od tog zvuka.
Da vidimo je li još nekome skaču živci? Nitko ne mrda, spuštenih su glava. Biće se prave fini. Ovdje je praviti se fin, bez obzira što se događa, apsolutni must.
Vraća mi se bol u nozi. Gotovo, tko je meditirao, meditirao je.
Buljim u točku na podu.
Kad će ovo više završiti, ja sam gotova. Ona i dalje poteže šmrklje.
Buljim u točku na podu.
Sad me već boli cijelo tijelo, dosadno mi je, hoću doma.
Buljim u točku na podu.
Tišinu meditacije prekida parket koji škripi u ritmičnim koracima, naoštrila sam uši. Zvuk koraka se prekida. Kratka tišina. I onda Cap! Zrak je prerezao oštri, tupi cap!
Tišina. Koraci idu dalje.
Na početku današnje meditacije objašnjeno nam je da će u drugom dijelu, nakon zvona, Zazen master hodati uokolo sa palicom u ruci. Tko želi, kad master dođe kraj njega, može dubokim naklonom prema naprijed i sklopljenim dlanovima, zatražiti da ga master dva puta opali po svakom ramenu – a sve u službi bolje koncentracije u meditaciji. Znači, ako ti vrludaju misli, master te zvizne i time se odmah centriraš i koncentriraš. Ma vidiš ti to.
Sad više ne buljim u točku na podu.
Gledam bosa stopala Zen mastera kako se pomalo približavaju mom redu. Srce mi ubrzava. Ako mu slučajno padne na pamet da se zaustavi kraj mene i ako zavitla s tom palicom – ugrist ću ga za nogu!
Potajice promatram polaznike ove meditacije. Jedan, drugi, treći... Sklapaju dlanove, klanjaju se i cap! Cap! Cap!
Bose noge sad su u mom redu. Približavaju se te zastaju tik pored mene. S moje lijeve strane sjedi Lazaro. Bose noge sad su ispred Lazara. Lazaro se poklonio. „Bogte šta mu bi?”
Zen master rukom pritišće leđa mog muža prema dolje, očito se nije dovoljno duboko naklonio.
Cap!
Bridi palica po zraku kraj mog uha, udara po Lazarovoj jakni i stvara tupi zvuk.
Tijelo mi se stisnulo, dah zaustavio. Bijes mi se penje uz kralježnicu. Ovaj zvuk meni je dobro poznat. Nikad više.
Podižem glavu. Gledam Zen mastera ravno u lice - da mu ne bi slučajno palo na pamet stati kraj mene.
Koraci idu dalje, sve su tiši... zvoni zvono u budističkom hramu. Meditacija je završila.
Komentari