top of page

Amelie u Havani

  • Writer: Irena Jurjević
    Irena Jurjević
  • 19. svi
  • 2 min čitanja

Updated: 27. lis





Foto: Centro Havana, Cuba
Foto: Centro Havana, Cuba

Vozimo se po noćnoj, gotovo praznoj Havani. Kakvog li egzotičnog trenutka za ovaj grad, tranquila, jer Havana nikad ne spava. Topli tropski zrak struji mi po rubovima tijela, ugodno je. Vozi me na nekom malom čudu od motora na pedale. Znam samo da je ljubičaste boje, skoro Barbie pink i da ima nogare u obliku leptirovih krila. To samo Kubanac može voziti, a da mu ni malo ne umanjuje muškost.


Ovaj motor inače drži u svojoj kuhinji. Na Kubi je sasvim normalno auto parkirati u dnevnom boravku prizemlja, uz fotelju i televizor.



Vodi me na večeru u mali, ali poznati restoran u novijem dijelu grada. Kako neobično i kako stylish! U zemlji u kojoj je moja uloga biti bogata plavuša čija je gotovo dužnost ostavljati novce na svakom uglu, on Kubanac, vodi me na večeru.


Malecon je večeras skoro prazan, turisti ušuškani u sigurnost poznatosti - lobije hotela i barove, piju nabrzaka smućkana Mojita i misle da žive Kubu.

One s više sreće pokupili su hiniterosi i odveli ih po salsa klubovima i pitaj Boga gdje... da im poklone svoja crna isklesana tijela i corason, na jednu noć, za ples, za novac. Za preživjeti.

Eso es Cuba...



Tišina se spustila po širokim avenidama,  prati nas samo ritam okretanja pedala ovog električnog čuda, k tome još ljubičastog.


U završnoj sam sceni filma Amelie: on, ona, vespa i Pariz...

Samo, ovo je Havana, vruća, kaotična, prljava i divna. Havana, grad na rubu očaja i na kraju svijeta.


On, predivan iznutra i izvana, Kubanac s manirama Europe trudi se da ova večer bude savršena. Okreće pedale.

Ja, plava sa srebrnom špangom u kosi, zbunjena i hrabra u isto vrijeme, dok sudjelujem u ovom apsolutno nevjerojatnom filmu od svog života, pitam se da li ove ulice stvarno postoje ili sam samo priključena na kakav Matrix?


Čudan je ovaj scenarij, ove zime u Havani. Ova naša priča nema sretan filmski kraj, u njoj je sve naopako da naopačkije ne može biti, ali istovremeno, kad se pogledamo u oči, oboje znamo da je pravo, da pravije ne može biti. 


Januar, 2020.

Kao da je stoljeće od tada prošlo. Svijet se promijenio. Ja sam se promijenila, i Havana više nikad neće biti ista.



Foto: La Lisa, Havana, Cuba
Foto: La Lisa, Havana, Cuba


Komentari


irenajurjevic.com

Sva prava pridržana

  • LinkedIn
  • Instagram
  • Facebook
bottom of page