Garancija za propast braka
- Irena Jurjević
- 23. srp
- 4 min čitanja
Updated: 29. lis
Razgovaramo moja klijentica u psihoterapiji i ja:
„Ide mi na živce, jer je kao drvo. Meni treba da me razumije, da shvaća kako mi je. Kad mi treba utjeha, samo da me čuje i kaže da će sve biti uredu. A on mi počne nabrajati što bih trebala napraviti u toj situaciji. Pa meni ne treba to! Ja hoću da me zagrli, sluša i kaže prave riječi. Uopće me ne zna utješiti. Stvarno mi ide na živce.“
„A kako on zna koje su to prave riječi za vas?“
„Pa ne znam.“
„Je li Vam on psihoterapeut?“
„Pa nije.“
„Šta Vam je on?“
„Pa muž.“
„I kako će taj jedan muž/muškarac znati točno što Vama treba?“
Ma da, u pravu ste...“

U maglovitoj disco atmosferi u dva i pol u noći ugledaš mušku konturu za šankom. Nije loš, čini se zamagljeno zgodan, od alkohola ili dima, ni sama ne znaš.
On: pripit i pomalo već umoran, noć je debelo poodmakla, ništa nije pokupio, ići će kući sam. Šara očima po discu, možda se još šta nađe. I ugleda tebe. U ove ure više se nema što riskirati. Prilazi ti.
Baš neobično, tko bi očekivao, nalazite zajedničke teme. Na šanku postaje zabavno, sve toplije, od alkohola, dima i vas samih.
Zrak se zamutio, pogled zamaglio, od sve te topline večer se rastapa i prelijeva u dan.
"Dobro jutro", smješka se muškarac."Dobro jutro", pozdravljaš stranca u svom krevetu. Mmm… još uvijek je sve toplo, a sad i sunčano. Kuhaš vam jutarnju kavu.
„Tko bi ovo očekivao“, gledaš ga preko ruba šalice. Nema veze, život je jedan, fino je.
Još jedan vikend i još jedna jutarnja kava. Još manje si očekivala da će se ovakvi dani zaredati. Voze te osjećaji, gotovo je. Više nema nazad, njegova si.
Prošla su dva mjeseca, menstruaciju nisi dobila.

VJENČANJE
Nemate se pojma.
Dvoje stranaca svečano stoje pred oltarom. Upoznali se nekidan na šanku.
Dva kofera iz dva različita grada.
Dvoje različitih navika. Tvoja kuća je uredna, mirisna, prozračna. On živi sa cimerom, drljanim krevetom i zgužvanim ormarom.
Dva bioritma. Ti se rano ustaješ, voliš predano piti jutarnju kavu, to je tvoje vrijeme za sebe. Voliš mir i kontemplaciju. Puno razmišljaš. On je budan dugo u noć, ne ulazi u krevet prije tri sata, a kad je budan u kući uvijek je glazba ili televizija upaljena.
Dva različita životna puta. Ti si rano naučila da sve moraš sama. Živjeti i biti. I tako ti je dobro. On voli neprestano društvo. Ili u kući ili na telefonu. Odrastao u brojnoj i toploj familiji, užasava ga samoća.
Dva kofera puna različitih trauma. Tvoje nastale od očeve strogoće, visokih očekivanja i discipline pa si postala pomalo kruta i opsesivna, ambiciozna. Njegove traume nastale od nedostatka, ljubavi i nježnosti pa mu stalno treba kontakt, pažnja, ljudi.
Dvije nostalgije, dvije žudnje.
Dva kofera svega ovoga utrpala se u četrdeset i pet kvadrata, bez balkona.
OČEKIVANJA
Ja trebam da me muškarac sluša kad mi je teško, da nađe prave riječi kao utjehu, da me razumije.
Datumi mi nisu nešto pretjerano važni, ali da zaboravi našu godišnjicu… To nikako! I ipak nekako očekujem nešto posebno za svoj rođendan.
Stvarno ne trpim kad me muškarac pokušava kontrolirati, ali priznajem, gušt mi je kad je malo ljubomoran, onako taman, tek toliko da se osjećam poželjnom.
Ja bi da je snažan, da se ne raspada emocionalno, ali isto da pokazuje emocije kad treba, da nije baš drvo. Znate ono, da je nježan i snažan u isto vrijeme, onako muški senzualan.
Moj muž treba mi biti najbolji prijatelj i ljubavnik.

Svakako treba raditi i zarađivati pristojno, mislim, dosta mi je više siromaštva.
E da, super mi je kad muško kuha fino, a niti ne moram spominjati da mora pomagati u kući, Bože moj, u 21. smo stoljeću.
U braku trebamo imati vremena za kvalitetno druženje, to obavezno. Ići u prirodu, skupa u shopping, posjećivati zajedničke prijatelje… Putovati obavezno. I isto mi je važno da navečer idemo skupa u krevet, to mi je tako cosy.
Moj muškarac jednostavno mora biti odgovoran. Ali ne smije ići u krajnost pa postati control freak, onako… da je opušten.
Ma znate šta, ja bi da je lud za mnom. Ali ipak, da me ne guši!.
On:
I da zadrži vitku figuru, da se ne raspusti kao neke žene. Volim žene koje drže do sebe. Ali znaš, ne volim one napirlitane, šta su po cijeli dan u kupaonici.
Da ne bude kao ostale pa samo vidi dijete kad se rodi, ja trebam da vidi i mene. Nikako ne bih htio da prestanemo sa seksom nakon poroda.
Ja volim modernu ženu koja radi i zarađuje. I da mi je vrijedna po kući.
Treba mi da me pusti na miru dvi ure posli posla, da me ne pita ništa. Znaš ono, da je opuštena, ne čangrizava.
Mmm… i brižna, lipo mi je kad se brine za mene i moju familiju.

I znaš, ja sam muško, meni treba seks barem dva, tri puta tjedno, pa mladi smo. I volim kad žena nije pasivna u krevetu, kad se trudi. Ali, Bože moj, ne da je agresivna, ne volim grubače. Onako, taman, lipo, ženski.
I najgore mi je kad mi žensko prigovara. To stvarno ne mogu…
Stvano, je li to previše za tražit?



Komentari