Polariteti - mjera psihičkog zdravlja

Foto: "Noche Cubana"

Već neko vrijeme se pitam: Što ja radim ovdje? Na pozornici.

U crvenim volanima i sa svim očima i reflektorima uperenim u sebe. Crveno u životu nisam obukla, volane još manje. Pažnje reflektora se bojim ko vraga samoga.

Dakle?

RADIM ISKORAK

Polariteti su suprotnosti, čak ekstremi u nama. Jedan nam je jako poznat, lako ga pokazujemo svijetu i dio je naše Persone. Drugi je Sjena, čuči u mraku podsvijesti. Čuvamo ga tu, jer ga se zapravo bojimo. Kad smo bili mali nije bio priznat od okoline pa smo ga pospremili na sigurno.

Personu odrađujemo s lakoćom, živimo je, identificirali smo se u nju. Svi vide naše lice, pokazujemo je na vani, dobro smo je naučili. Sjena; naš potisnuti polaritet zapravo je prilika za rast. U njoj se nalazi sav naš potencijal, kreativnost, istinska životnost. Ako ta naša Sjena ostane u sjeni pravit će nam probleme u životu, ona jednostavno traži da je izvučemo na svjetlo dana i razvijemo. Dok to ne učinimo nikada nećemo pronaći istinsku sreću, jer polovični ljudi mogu uživati samo na pola.

Evo nekih od najpoznatijih polariteta:

Kontrola / Kaos

„Imati stvari pod kontrolom“ najčešća je tema koja iskoči u psihoterapiji. Ako se smatrate Control Freak-om, znači da ste kao mali imali vrlo malo osjećaja sigurnosti. Često ste bivali u strahu, u očekivanju nečeg lošeg. Moguće je da je vaša okolina bila nestabilna, kaotična sa neugodnim iznenađenjima pa ste izrasli u osobu koja ima potrebu sve kontrolirati… da ne bi…

Visoka očekivanja / Nisko samopoštovanje

Onaj koji ima pretjerano visoka (nerealna) očekivanja od sebe, zapravo ne voli i ne poštuje samoga sebe. Isto tako se odnosi i prema drugima, bilo da je toga svjestan ili ne, očekuje i od drugih previše.

Strah / Ljutnja

Ako ste osoba koja izbjegava konflikte, često je anksiozna, nije proaktivna, ne poduzima rizike, znači da vam je polaritet straha dobro zasjeo u identitet i da je za vas jedini pomak prema pozitivnoj promjeni ulazak u suprotnost tom strahu - u ljutnju. Dopustiti sebi naljutiti se te onda i pokazati tu ljutnju tamo gdje je potrebno, jedini je put ka zdravoj asertivnosti i proaktivnosti.

Ovisnost / Sloboda

Sve je jasno. Samo vi znate u kojoj mjeri ste ovisni ili slobodni od:

čokolade, cigareta, kockanja, muškarca, kave, bivanja u vezi, čaše vina prija spavanja, jointa, adrenalina, hrane… Stupanj ovisnosti o nekome ili nečemu mjeri se stupnjem koliko možete biti (sretni) bez te supstance, osobe…

Muška / Ženska energija u nama

Nosimo ih svi u sebi, i jednu i drugu. Stvar je samo omjera i pravog trenutka. Znati kad je vrijeme za primanje, opuštanje, prepuštanje (kontrole), zaigranost, nježnost, biti u tijelu i trenutku, brižnost… biti u u Animi. Ili rješavati probleme, biti u akciji, povući, skrbiti, biti u glavi, razmišljati, donositi odluke… biti u Animusu.

Današnje društvo je malo izvrnulo stvari: žene su previše ušle u muške gače; preuzele, povukle i skoro se strmoglavile od svog tog nepotrebnog Animusa koji nose na leđima. A muškarci su se u svemu tome izgubili i skoro u Animu pretvorili. Vrijeme je za poigravanje s polaritetima…

INDIVIDUACIJA - CIJENA SREĆE

Proces individuacije kako ju je C.G. Jung opisao, izlaženje je iz Sjene vlastite Persone i vodi nas u cjelovitost, autentičnost i balans. Duševni mir koji svi toliko želimo dolazi samo kad integriramo sve svoje dijelove, a to znači i one koji nam se ne sviđaju i kojih se bojimo. Nikako drugačije.

S polaritetima, tj. sa samima sobom, nosimo se lakše ili teže, ali uvijek postoji onaj jedan Strašni aspekt nas samih - onaj u kojega se najviše bojimo zagaziti. Upravo u tom strašnom, nepoznatom leži naš najveći potencijal.

„Life begins in the end of your comfort zone“

Sjećam se jedne vježbe sa edukacije Gestalt psihoterapije. Bili smo u šumi, zadatak je bio pronaći mjesto na kojem se najugodnije osjećamo, stati na to mjesto i istražiti ga. Ja sam pronašla najdublju rupu u grmu; zatvorenu, samotnu i sigurnu. U nju sam se skrila i bila svoja.

Nakon toga trebali smo pronaći mjesto na kojem stoji netko od naših kolega. To mjesto mora biti čista suprotnost onome koje smo prvo izabrali. Ugledala sam Tamaru kako stoji na suncu, nasred čistine, okružena ostalim kolegama, u centru pažnje. Naježila sam se i znala: to njezino mjesto za mene je živi užas, to je mjesto koje moram istražiti.

I zamijenile smo se. I osjetila sam užas. Ogoljena, u centru pažnje, na svjetlu i čistini, sa svim pogledima na sebi, osjećala sam samo da želim pobjeći u svoju sigurnu rupu. Biti viđena, za mene značilo je biti izložena napadima, kritikama i poniženju.

Suprotno od mene, Tamara se uvukla u moj medvjeđi brlog i osjetila svoj užas. Za nju ta rupa bila je izolacija, napuštanje, vječna samoća. Biti viđena, biti u centru, hranjena neprestanom pažnjom drugih, za Tamaru bilo je jedino prihvatljivo stanje bivanja. Moja rupa za nju je Sjena koju mora istražiti i prigrliti. Njezino bivanje u centru pažnje moja je Sjena, u koju sam odnedavna odlučila kročiti.

Foto: "One Night in Havana"

KAD JE UČENIK SPREMAN UČITELJ SE POJAVI

I kako se zaljubljujemo u svoju suprotnost, zaljubimo se zapravo u sebe same: svoj neostvareni potencijal. Zaljubimo se u Personu osobe, koja je naša Sjena.

Tako sam se ja zaljubila u ekstremnog ekstroverta, da me povuče u svoj šljokičasti, plesni svijet, prepun volana, romantike i pokreta – da me izvuče iz rupe i nanovo oživi.

I eto me sad.

Stojim na pozornici, sa svim pogledima i svjetlima reflektora uperenim u sebe. I da, isprva sam osjetila užas ravan smrti.

Ali nisam pobjegla. Početni sram pretvorio se u ponos. Ne zbog onoga što pričam i kako plešem, već samo zbog spoznaje da i dalje stojim na toj pozornici. Odavde nema nazad, ovdje je dobro.

SAVJETOVANJE & PSIHOTERAPIJA

s Irenom Jurjević