La passion
- Irena Jurjević
- 10. srp
- 2 min čitanja
Updated: 17. lis

Nedjelja je jutro.
Budi me lagani grč u nozi "Opet sam jučer pretjerala". Ustajem krvavih očiju, jer od 4 ujutro ne spavam. Od kad plešem imam ovu čudnu senzaciju; mišići nogu mi se ne mogu opustiti, kao da ne prestaju plesati ni dok spavam.
10 ujutro, sav pošten splitski svijet sad pije kavu ili vata misto u ladu na Benama. Nas dvoje marširamo preko grada, idemo u "Prostor". Prostor je moja crkva i inkvizicija u isto vrijeme, al to dvoje ionako uvijek idu skupa.
On pleše čitav svoj život. Profesionalac, baletan.
Ja; ja sam zaozbiljno počela plesati tek prije nekoliko mjeseci. Od svih mojih ludosti, čini se da ova nekako prednjači.
Prvo sat vremena istezanja... sve inkvizicijske tehnike koje je naučio u baletnim i plesnim školama u Havani sad primjenjuje na meni.
"Hoću li ikad plesati dostojna njega?"
Slijedi pola sata torture suvremenim baletom. Gledam se u ogledalu i smijem se. A bolje mi je nego da plačem... Međutim, taj moj otužni, nespretni pokret, već sutradan poprima jedva osjetne konture plesa. Kao komad gline; iz ničega pretvara se u formu. U plesu sam naučila: ono što može malo, može i malo više. A to malo više, može još malo više...
"E sad, cuando preparamos, možemo početi trening", kaže on. Ja sam spremna za ić doma.
Oblačim plesne cipele, prvim taktom kubanskog ritma zaboravljam bol, jer ulećem u trans. Taj trans je... razlog svega ovoga.

Otvaram oči i ugledam svoj odraz: "O Bože, hoće li netko ovo ogledalo maknuti?!"
Danas ga je udarilo na Cha cha cha pa plešemo to. Nekako uspijevam uhvatiti korak, skladni smo.
A onda, njegova leđa: "Hoću to! Ovako kako se ti krećeš, hoću to naučiti."
"Ali ti plešeš bien, mi amor."
"Neću bien, nego kao ti!" Ako sad počnem pa plus petnaest godina koliko je on vježbao, taman ću negdje u sedamdesetoj usavršit ovaj jebeni pokret.
"Samo napravi ovo...", on nikad ne odustaje.
"Samo? Nemoj ti meni samo!"
Izliječem na ulicu sa suzama u očima. Idem disat, oladit, jer nije on kriv.
Već je dva popodne. Noćas će me tijelo opet boljeti.
Muzika amór, di smo stali?



Komentari